Dubina Egzistencije
Vrijeme sporo prolazi. Opet. Gledam u zidni sat – te svaki otkucaj kazaljke za sekunde čujem kao da je najglasniji zvuk na svijetu. Odjekuje u meni. Ili je to do mene i mog poodmaklog izolacijskog ludila, ili stvarno postoji neki nevdiljivi, nepojmljivi sklad u Univerzumu koji se može očitovati kroz protok vremena i zvuk satnih kazaljki. Često ćete pročitati „tik-tok“ kao onomatopeju koja se koristi za kazaljke, ali istina je sasvim drugačija. Nema razlike u zvucima. Svaki pomak kazaljke je sličan onom prethodnom. Identičan, skoro. Kao da, u tom jednom mehaničkom pokretu koji traje čitavu sekundu - taj zvuk se rodi, ostari i umre. Tak. Tak. Tak. Tak. Tak. Tak. I tako čitav dan. Svaki dan. Svaki mjesec. Svake godine. Zauvijek. Čudan je to koncept. Zauvijek. Nekad se zapitam kako to izgleda kada nešto nema početka, i nema kraja. Beskonačno. Vječno. Nepojmljivo. Um mi počne tonuti, u nevjerovatne dubine. Dubine kakve nikada dosad niste vidjeli, nit kakve možete zamisliti. Dubine gdj...