The Royal Den

(NAPOMENA: ova priča je nastavak na OVU   priču)   „Jesi siguran da je ovo to selo?“ upita Ariana, iskusni Lovac sa stažom od petnaest godina. Kaput njene Lovačke uniforme se vijorio na blagom povjetarcu koji je sa sobom širio miris šume. Visoko drveće je okruživalo Arianu i njenog partnera, Samuela dok su laganim korakom vodili svoje konje niz šumski put. „Ako je vjerovati mapi, na pravom smo mjestu. Mislim da ćemo naići na prvu kuću ako nastavimo niz ovaj put.“ Odgovorio joj je Samuel, dok je zadubljeno gledao u mapu raširenu preko svog sedla. Ariana je namjestila svoj rapir i munula konja u blagi kas. „Onda se nemamo šta zadržavati na putu. Nisam sigurna ni da ovdje postoji taverna u kojoj se možemo smjestiti, tako da nas vrlo vjerovatno čeka noć u šumi.“ Samuel je stigao. „A ne želimo da provedemo noć u Tarbonskoj šumi.“ Rekao joj je, skenirajući njihovu okolicu svojim istreniranim očima. On je imao malo više iskustva od nje – radeći kao Lovac zadnjih dvadeset godina...

„USTAJ!“ Majčin gromki glas je, čini se, ignorisao zatvorena vrata sobe te je, punom snagom, naglo probudio Blagog. On se odmah bacio na noge iz kreveta, grabeći i navlačeći najbliže pantole i majicu. Ništa ga ne može bolje (ili gore) probuditi nego kad ga majka zove da ustane. Postoje dva razloga za to, razmišljao je dok je nemarno trljao zube. Prvi je da ga je njegova divna majka – žena sa dugom, ravnom smeđom kosom, krupnim očima i ljupkog lica koje je najljepše lice koje je Blagi ikad vidio – toliko poželjela da ga podiže iz kreveta samo da bi ga čvrsto zagrlila. A drugi, pravi razlog, je to zbog toga što je Blagi prespavao i zakasnio da počne sa radom na svom dijelu poslova na farmi, te će ga njegova divna majka – ista ona prelijepa žena – vjerovatno izudarati metlom po leđima jer je lijeno magare. Blagi zna da nije pametno ljutiti svoju majku, pogotovo na dane kada se bliži godišnjica smrti njegovog oca. Prisjetio se dana kada je njegov otac – njegov uzor u svemu – hrabri ...